Riječ dvije o...

FAQs - Riječ dvije o...

Kvercetin je bioflavonoid, izvanredan antioksidans i čistač slobodnih radikala, smanjuje podložnost bolestima i produžuje životni vijek.

Posjeduje snažan i dugotrajan protuupalni učinak, pospješuje zalječenje rana. Učinkovit je protiv ljudskih virusa, osobito protiv herpes simplex.

Posjeduje široko antikancerogeno djelovanje, smanjuje rast stanica raka dojki, jajnika i kod leukemije.

Djelotvoran je inhibitor oslobađanja histamina tako da pomaže u liječenju alergija.

Koristan je i kod dijabetičara jer pojačava izlučivanje inzulina.

Vitamin B9, poznatiji pod imenom folna kiselina jedan je od vitamina B skupine. Otkriven je 40-ih godina prošlog stoljeća, a kako je izoliran iz lišća špinata  (lat. Folium) dobiva ime folna kiselina.

Prirodni izvori folne kiseline su jetra, bubrezi, svježe povrće kao što su špinat, zelje, kelj, brokula, šparoga, blitva te grah, grašak, leća, pšenica i orasi. Način pripreme hrane može znatno utjecati na njenu dostupnost. Naime, folna kiselina je vitamin topiv u vodi, zbog čega tijekom pripremanja i kuhanja hrane u vodi nastaju veliki gubici.

Folati iz hrane se absorbiraju u sluznici duodenuma i jejunuma, gdje dolazi do metaboličkih promjena, kojima nastaje aktivni oblik tetrahidrofolna kiselina. Jednom absorbirani se brzo prenose u gotovo sva tkiva i vežu na proteine. Veće količine se skladište u jetri, a manje u ostalim tkivima, iz organizma se izlučuje urinom i stolicom.

ULOGA U ORGANIZMU:
Tetrahidrofolna kiselina u organizmu sudjeluje u procesu dijeljenja stanica, a posebice u procesima diferenciranja i rasta stanica embrija i fetusa. Također ima zapaženu ulogu i u metabolizmu živčanih stanica, a zajedno s vitaminom B12 nužna je u stvaranju novih krvnih stanica.
Pričuve folata su relativno male, a dnevne potrebe velike. Nedostatak folne kiseline i posljedična megaloblastična anemija mogu se razviti 1 do 6 mjeseci nakon prestakna uzimanja folne kiseline. Nedostatak folne kiseline, češći je u alkoholičara i osoba s bolestima jetre, može nastati zbog siromašne prehrane i smanjenja količine folata uskladištenog u jetri, kao i zbog interferencije s resorpcijom i metabolizmom folata.

Preporučene dnevne doze za odrasle zdrave žene i muškarce iznose 400µg folata. Hranom se dnevno unese oko 500-700µg od kojih se resorbira 50-200µg.
Povećane potrebe za folnom kiselinom imaju trudnice. Naime, dokazano je da se terapijom koja uključuje dodatne količine folne kiseline neposredno prije začeća ili u ranoj trudnoći mogu smanjiti neke malformacije kao što su nepravilno zatvaranje neuralne cijevi te zečja usna.

Osim u trudnoći, povećane potrebe za folnom kiselinom javljaju se kod sljedećih osoba odnosno stanja: laktacije, alkoholizma, hemolitička anemija, gastrektomija, kronična hemodijaliza, crijevne bolesti, malapsorpcijski sindrom.

Acai (Euterpe oleracea Martius) je bobičasto voće koje uspijeva na amazonskom teško dostupnom području Južne Amerike. Vrlo blagotvorno djeluje na zdravlje čovjeka zbog svog nutritivnog i visoko energetskog sastava te zbog toga spada u skupinu „SUPER HRANA“.

„Super hrana“ je zajednički naziv za prirodne, zdrave namirnice koje vrlo povoljno djeluju na zdravlje.
Zašto je acai tako blagotvoran?
Zato što acai obiluje antioksidansima, aminokiselinama  i esencijalnim masnim kiselinama koje vrlo povoljno djeluju na ljudski organizam.
Antioksidanse sadrži u količini nekoliko puta više nego npr. crveno vino, nar, borovnica, naranča. Najvažniji su antocijani.
Visok sadržaj masnih kiselina i fitosterola je sličan kao u maslinovom ulju. Ovakav omjer jako dobro preventivno djeluje na pojavu kardiovaskularnih bolesti poput ateroskleroze, visokog kolesterola i bolesti koronarnih arterija.

Sadrži veliku količinu vitamina E koji zajedno s antioksidansima (antocijani) neutralizira štetno djelovanje slobodnih radikala.

Bogat je mineralima željezom, magnezijem, kalcijem i kalijem.

Najvažnija djelovanja acaija su:

- kao snažan antioksidans unapređuje zdravlje kože te usporava starenje kože

- usporava proces starenja organizma

- pomaže u održanju zdravlja kardiovaskularnog sustava

- snižava kolesterol

- smanjuje upalne procese zbog visokog sadržaja antioksidanasa

- prevenira pojavu i rast tumorskih stanica

- povećava energetsku izdržljivost organizma

- bogat je izvor esencijalnih vitamina i minerala

Ako želite učiniti dobro za svoj organizam, uzmite preparate acaija (tekući prirodni sok ili ekstrakt acaija u kapsulama) nekoliko puta godišnje, organizam će vam biti zahvalan i osjećati ćete se bolje!

Goji (Lycium barbarum) je drvenasta višegodišnja biljka koja potječe s visoravni Tibeta i Himalaja. S obzirom da uspijeva u ekstremnim uvijetima, od -25 do +25 stupjeva, biljka daje maksimum zdravih hranjivih tvari. Plodovi su duguljaste svjetlocrvene, sočne bobice koje se skupljaju neoštećene s grana jer su osjetljive na mehaničke podražeje. Ove „vučje bobice“ koriste se već 2000 godina kao prirodna pomoć za malaksalost organizma, revitalizaciju općeg zdravstvenog stanja, uravnoteženje razine glukoze u krvi, poboljšanje vida, povećanje seksualne moći, olakšanje tegoba bolnih zglobova, zaštitu jetre i srca i za dugovječnost.

Goji sok ima vrlo bogat sastav. Sadrži 18 aminokiselina uključujući svih 8 esencijalnih, minerale od kojih su najvažniji cink, selen i željezo. Vitamine E i C, provitamin vitamina A te antioksidativne flavonoide. Sadrži i polisaharide koji dokazano stimuliraju aktivnost imunog sustava kroz poboljšanje međustanične komunikacije, a djeluju  i protuupalno, smanjuju nuspojave kemoterapije i radijacije, normaliziraju tlak, smanjuju razinu LDL kolesterola i zaštitno djeluju na jetru i bubrege.

Goji sok se konzumira ujutro natašte, kao prvo jutarnje piće, u količini od 30 - 90 ml/dan. Prikladan je za vegetarijance, celijakičare, sve dobne skupine, iako se kod kroničnih bolesnika i trudnica i dojilja savjetuje konzultiranje s liječnikom.

Crni kim (Nigella sativa) je jednogodišnja biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae), visoka 30-60 cm sa stabljikom obraslom sitnim dlačicama i sjajnim zelenim listovima.
Cvat je mliječnobijeli s plavkastim ili zelenkastim vrhovima. Sjemenke crnog kima nalaze se u čahurama koje sliče kapsulicama i šire aromatični začinski miris koji podsjeća na komorač, anis. Okus mu je lagano gorak i pikantan.

Crni kim prirodno raste u zapadnoj Aziji, jugoistočnoj Europi i Bliskom Istoku, danas je kultiviran u cijelome svijetu kao vrtna biljka. Najprikladniji crni kim za liječene sadi se u oazama arabijske pustinje, u Siriji, Iraku, Egiptu, Americi, Grčkoj, na Cipru gdje u svome prirodnom, toplom, oborinama siromašnom staništu ostvaruje idealan kemijski sastav.

Ulje crnog kima ima sto komponenti kao što su eterična ulja, elementi u tragovima, vitamini, enzimi, esencijalne masne kiseline uključujući omega-6 i omega-3, bjelančevine, ugljikohidrate.
Vrijednost terapeutskog djelovanja ulja crnog kima proizlazi iz visokog sadržaja zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, sastav je sljedeći:
- miristinska kiselina 0,5 %
- palmitoleinska kiselina 0,1 %
- oleinska kiselina 23 %
- linolenska kiselina 0.2 %
- palmitinska kiselina 13 %
- stearinska kiselina 2 %
- linoleinska kiselina 57 %
- arahidna kiselina 1 %

Kao ulje probavlja se putem limfe te na taj način postupno pročišćuje limfni sustav.
Ulje crnog kima se preporuča kod povišenog kolesterola, ekcema, PMS-a, reumatoidnog artritisa, multiple skleroze, astme, kroničnog bronhitisa,alergija (sadrži gama-linolensku kiselinu), karcinoma, za liječenje bakterijskih i gljivičnih bolesti, kod bolova u želucu i crijevima, crijevnih nametnika, nadimanja, hemeroida, neurodermitisa, psorijaze.

Ulje crnog kima sadrži saponine koji su odgovorni za njegovo protupalno djelovanje, snižavanje šećera u krvi, antidepresivno djelovanje, ublažavanje nesanice...
Jedan od najvažnijih sastojaka ulja crnog kima je eterično ulje Nigelon semohiprepion koji djeluje kod bronhalne astme i hripavca, a odgovorno je za antihistaminski, antioksidativni, antiinfektivni i bronhodilatatorni učinak.

Određeni sastojci ekstrakta crnog kima primjenjeni u većim količinama potpomažu imunosni sustav tako što:
- stimuliraju stanice koštane srži
- povećavaju produkciju T-stanica «pomagača» i B-stanica «proizvođača antitijela»
- povisuju proizvodnju interferona/bjelančevina koji su iznimno važni za imunološki sustav
- štite tjelesne stanice i sprječavaju razmnožavanje stanica karcinoma

Može se reći da ulje crnog kima odlično balansira imunosni sustav. Načini primjene ulja crnog kima:
- utrljavanjem u kožu
- inhalacijom
- oralna primjena

Za svaku tegobu određuje se količina i vrijeme konzumiranja ulja crnog kima.Na tržištu se ulje crnog kima pojavljuje u obliku ulja i obliku kapsula za oralno uzimanje, o načinima primjene ulja crnog kima posavjetujte sa se vašim farmaceutom. Općenito za jačanje imunosnog sustava potrebno je uzimati 3 puta dnevno po 25 kapi ulja crnog kima kroz tri mjeseca.

Brokula je povrće iz porodice kupusnjača, ima nježnu glavicu koja sadrži puno sitnih, gusto razgranatih zelenih izdanaka.
Kao zeleno povrće, brokula je bogata beta karotenom koji je jaki antioksidans, što znači da neutralizira slobodne adikale koji inače uzrokuju oštećenja stanica te izazivaju različite bolesti. Osim beta karotenom, bogata je i drugim antioksidativnim vitaminima kao što su vitamin C i E. Za usporedbu, ima dvostruko veću količinu vitamina C nego naranča.

Bogata je folnom kiselinom koja je osobito važna u trudnoći tako da je tada treba jesti u većim količinama. Sadrži veću količinu kalcija i magnezija važnih za razvoj kostiju, zuba, nokte, živce zatim željezo koje je bitno u proizvodnji eritrocita.

Preporuča se dijabetičarima jer ima veliku količinu kroma koji pomaže pri regulaciji šećera u krvi.
Osim spomenutih vitamina i minerala, bogata je balastnim tvarima koji uklanjaju tromost crijeva, jačaju obrambenu funkciju crijeva te na taj način sprječavaju nastanak ozbiljnijih crijevnih bolesti.

Jedno od najznačajnijih djelovanja brokula je njeno antikancerogeno djelovanje. Za to djelovanje zaslužni su sulforani, prirodne biljne kemijske tvari koje brokuli daju prepoznatljiv okus, a inhibiraju rast stanica tumora.
Osim toga pomažu kod infekcija uzrokovanim Helicobacter Pylori.

Dakle, brokula se osobito preporuča dijabetičarima, rekonvalescentima, pušačima, te za jačanje imunološkog sustava.

Tamiflu je trgovački naziv lijeka koji kao aktivnu komponentu sadrži oseltamivir u dozi od 75 miligrama. Oseltamivir je djelotvoran lijek za lječenje bolesti uzrokovane virusima influence kada liječenje otpočne unutar dva dana od pojave prvih simptoma.

Za odrasle i adolescente starije od 13 godina preporučena doza je dva puta po jednu tabletu kroz pet dana. Djeca s tjelesnom težinom iznad 40 kilograma mogu uzimati istu dozu kao i odrasli, dok za djecu ispod godine dana sigurnost i djelotvornost nije utvrđena.Tamiflu se može koristiti i kao prevencija influence kada je utvrđeno da je došlo do kontakta sa zaraženom osobom ili kada virus influence kruži zajednicom.

Tada je preporučena doza jedna tableta na dan kroz sedam dana, ali ne duže od šest tjedana. Tamiflu nema značajnih interakcija ni kontraindikacija. Tijekom trudnoće i dojenja ne preporuča se upotreba osim ako korist za majku opravdava rizik za plod odnosno dojenče.

Od nuspojava najčešće se javljaju mučnina, povraćanje i bol u abdomenu koje su se u kliničkim ispitivanjima riješavale u roku od dan ili dva.

Taheebo (Tabebuia avellanedae, T. impestiginosa) drugim imenom i Pau d`Arco, stablo je kišnih šuma Latinske Amerike. Može narasti do 30 m visine i opsega debla od 1 metra. Ima prelijepe cvjetove boje od plave i žute do magenta i ljubičaste. Imaju žuto grlo i oblik zvona ili lijevka. Cvijetovi su kratkog vijeka. Nasuprot žutozelenom kljunu nalaze se latice oblika elipse, nejednakih dimenzija, koje mogu biti zašiljene ili jajasto oblikovani. Te latice su jedinstveno raspoređene što se može usporediti sa prstima nečije ruke.

Pau d'arco je čaj napravljen od unutrašnjeg dijela oguljene kore zimzelenog Tabebuia stabla. Najveći dio Pau d'arco dolazi od stabala Tabebuia avellanedae iz Amazonskih tropskih kišnih šuma. Urođenički narodi u Centralnoj i Južnoj Americi koriste oguljenu koru sa Pau d`Arco drveta za liječenje karcinoma, lupusa, zaraznih bolesti, rana i posjekotina i mnogih drugih zdravstvenih stanja. Karipski narodni iscjelitelji primjenjuju i list ovog stabla kao dodatak uz koru za liječenje bolova u leđima, zubobolje, spolno prenosivih bolesti i kao afrodizijak.

Dvije osnovne aktivne komponente u Taheebo proizvodima su Lapachol i beta-lapachone (poznati skupno kao naphthaquinones). Prema laboratorijskim istraživanjima, oboje imaju anti-bakterijska svojstva. Iako te komponente isto tako imaju i anti-kancerogena svojstva, djelotvornost ovog učinka farmaceutski estrahiranih odnosno umjetno izdvojenih sastojaka je toksična. Da bi bila djelotvorna, unutrašnji sloj kore treba biti oguljen sa potpuno odraslog i razvijenog stabla.
Pau d'arco je djelotvoran kod gljivičnih infekcija, vaginalne kandidijaze i gnojne upale usne šupljine uzrokovane kandidom. Pau d'arco istovremeno je antibiotik i antifungicid. Pogodan je za liječenje upala zglobova (artritis). Lapachol, aktivan sastojak kore drveta može blokirati gljivične infekcije i uništiti intestinalne parazite. To moze potpuno pobiti bakterije i viruse koji uzrokuju infekcije kao sto su herpes simplex, gripa i dječja paraliza. Slobodno mozete uzimati pau d'arco kao jedan biljni dodatak ukoliko imate neki od ovih zdravstvenih stanja. Ali, imate li neki ozbiljan zdravstveni problem, bilo da posrijedi infekcija ili karcinom, najprije se posavjetujte sa Vašim liječnikom.

Pripravci Pau d'arco postoje kao čaj, kapsule i tinktura. Čaj se priprema u staklenoj, zemljanoj ili emajliranoj posudi prokuhavanje 1-2 jušne žlice 5 minuta na jakoj vatri i daljnjim kuhanjem 20 minuta na laganoj. Najdjelotvorniji je na prazan želudac tokom cijelog dana. Kapsule koje sadrže uglavnom 500 mg oguljene kore mljevene u prašak uzimaju se 3 puta dnevno po 1-2 kapsule, a tinktura 3 puta po 5-6 kapi pod jezik.

Ekstrahirani lapachol može u količini od nekoliko grama na dan kroz par dana prouzročiti nekontrolirano krvarenje, mučninu i povraćanje. Upotreba cjelovite oguljene kore je mnogo sigurnija i nema poznatih ozbiljnih nuspojava. Također nisu poznate interakcije s drugim pripravcima ili lijekovima. Jedina kontraindikacija je poremećaj u grušanju krvi kada je potrebno savjetovanje s liječnikom.

Ginkgo biloba je listopadno drvo, spada u golosjemenjače. Drvo naraste do 30 metara visine i resi ga bujna krošnja. Listovi su na dugim peteljkama, malo kožnati s izraženom nervaturom. Cvjetovi su mu jednospolni i dvodomni, te se samo na ženskim stablima razvijaju brojne sjemenke s žutim i sočnim vanjskim dijelom i tvrdim poput koštice unutarnjim omotačem oko klice.Danas ginko raste samoniklo samo u zapadnoj Aziji gdje ga stoljećima poštuju kao sveto drvo.

Kao dekorativno drvo rašireno je po cijelom svijetu, a u područjima s umjerenom klimom uzgaja se u parkovima i botaničkim vrtovima.U ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi ginka koji sadrže flavonske glikozide. Alkoholni ekstrakt od ginkovih listova širi žile i pospješuje prokrvljenost, posebno u arterijama koje leže duboko u tijelu. Pripravci od ginka se prvenstveno primjenjuju u liječenju smetnji loše cirkulacije, ozljeda krvnih žila izazvanih šećernom bolesti i za olakšavanje bolova na krvnim žilama. U starijih osoba pripravci od ginka poboljšavaju prokrvljenost mozga, što se očituje u postizanju boljeg prisjećanja.

Lijekovi od ginka zaustavljaju arteriosklerotične promjene na žilama i odstranjuju nesanicu kod starijih osoba, kod kojih uobičajena uspavljujuća i umirujuća sredstva izazivaju nervozu.Upotreba ginka ne izaziva štetne posljedice tako da se može nesmetano koristiti.Danas na tržištu postoji veliki broj preparata ginka te je njegova upotreba vrlo široka, osobito kod starije populacije.

Nakon duge, hladne i snježne zime, konačno toplo ljeto. Ne onako toplo kako bi smo željeli, već pretoplo. Izlažući se svakoj zraci sunca, pretjerujemo u njegovu korištenju. Kao da nas je opalilo po glavi u tolikoj mjeri da nismo ni svjesni koje greške činimo. Preplanula put je u modi. No, posljedica učestalom izlaganju suncu bez nikakve ili loše zaštiteje OPEČENA KOŽA.

Sve moguće kreme tada slabo pomažu, čak ni jogurt iz hladnjaka neće puno učiniti. Sve te opekotine uz mnogo muke i prolaze kroz par dana, ali ono najgore što koža proživljava manifestira se tek kroz nekoliko godina. NE DOZVOLITE DA VAŠA KOŽA PATI, a s njome i vi! Zaštitite je na vrijeme s kremama, u početku višeg zaštitnog faktora, a kad dobijete željenu boju, bez opekotina, tada možete koristiti i manje zaštitne faktore. NE ODLAZITE NA SUNČANJE IZMEĐU 11 i 16 sati, a ujutro prije izlaska iz kuće nanesite na izloženije dijelove tijela ( lice, vrat, ruke, noge ) zaštitnu kremu, jer ne zaobilazi Vas sunce u šetnji Korzom, šumom, livadom... Itekako Vas opali kao i na plaži.

Na glavu obavezno stavite šešir, kapuili maramu i uvijek uz sebe imajte bocu vode. Zaštitite svoju kožu na vrijeme,biti ćeVam zahvalna, vjerujte mi. UŽIVAJTE U LJETU BEZ OPEKOTINA I POSLJEDICA!

Priča kaže: Ako se u vrijeme Božića sa sebi dragom osobom poljubite ispod imele, voljet ćete se vječno.Postoje dvije vrste imele: bijela i žuta. Žuta nije ljekovita.Bijela imela (Viscum album)je poluparazit i raste u krošnjama jabuka,hrastova i breza, dok jedna vrsta raste i na krošnji crnogorice.Zbog toga je bitno s koje vrste drveta se uzima za pripremu lijekova.Grana se rašljasto, razmnožava se sjemenom-bobicama, a vrijeme cvatnje joj je tokom ožujka i travnja. Bijeli plodovi se razvijaju iz malih, zelenih cvjetova na mjestu gdje se račvaju grane.

Listovi su joj kožasti i jajastog su oblika. Plodovi su otrovni kao i cijela biljka ako se koristi u velikim kolicinama, tj. ako se predozira.Zbog svoje ljekovitosti, pomaže kod mnogih bolesti, te se za pripremulijekova koristi cijela biljka, a najkorisnije su mlade grančice s lišcem koje se bere zimi.Kemijski sastav imele ovisi o drvetu na kojem živi. Tako je imela s jele i jabuke otrovnija od one s topole, dok se grane imele s hrasta nastoje izbjeći.Iako se zna da pomaže kod mnogih bolesti (krvni tlak, glavobolja, protiv unutrašnje utrnulosti, kod loše cirkulacije itd.) još uvijek nije dovoljno istražena, stoga nemojte sami istraživati i pripremati plodove, većpripravak potažite u ljekarnama što je mnogo sigurnije i pouzdanije.

Ako ste proteklog Božića propustili poljubac pod imelom, nastojte sedo sljedećeg bolje organizirati. Cijela godina je pred Vama! Sretno!

Ginseng je sušeni korijen jedne od nekoliko vrsta iz biljne porodice Araliaceae, a najčešće upotrebljavan i najboljih svojstava je azijski ginseng (Panax ginseng), često nazivan i panaks, kineski ili korejski ginseng. Bliski srodnik mu je američki ginseng (Panax quinquefolius), koji je sličnog, ali slabijeg učinka.Prisutan je i također i sibirski ginseng (Eleutherococcus senticocus), nešto dalji srodnik prva dva, slabijeg učinka, ali prihvatljivije cijene, te japanski, sanči, himalajski i patuljasti ginseng.Botaničko ime panax derivat je starogrčkog pojma panakeia, tj. pan (sve) + akos (lijek), što će reći univerzalni lijek, kakvim ga se na dalekom istoku od pamtivijeka i smatra. Pojam ginseng od kineskog žen-šen - na sliku čovjekovu, proizlazi iz sličnosti korijena ljudskom tijelu.

Ginseng se već više od 5000 godina koristi u ljudskoj prehrani i liječenju u Kini, gdje je poznat i kao korijen života.Moderna priča o ovom ljekovitom korijenu počinje početkom 18. stoljeća, kada je otac Jartoux, jezuit misionar u Kini, prepoznao njegov potencijal i upoznao Europu s kvalitetama ginsenga.Korijen ginsenga se treba sakupljati u jesen, a ekstrakt mora potjecati iz korijena starog 5 do 7 godina.Pokazuje brojna ljekovita svojstva. Kinezi ga smatraju čudotvornim, iscjeliteljskim lijekom. Prema drevnim zapisima djelotvorno lječi probleme s krvnim tlakom, i to tako da snižava previsok, a povisuje sniženi tlak.

Također povoljno djeluje na slabokrvnost, upalne bolesti zglobova, probavne smetnje, otklanja nesanicu, umor i probleme s cirkulacijom te sprječava hipoglikemiju. Utjecajem na žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem, ginseng pomaže u potpunom iskorištavanju vitamina i minerala u organizmu. Jedna od najraširenijih primjena ove biljke je povećanje moždane aktivnosti i izlučivanja adrenalina, poboljšane efikasnosti rada pluća te najzanimljivija među njima - liječenje impotencije. Ovo potonje se zasniva na opuštanju glatkih mišića u spužvastim djelovima muškog spolnog organa. U zapadnoj medicini korijen ginsenga se preporuča kao stomahik i digestiv (kod probavnih smetnji), kod gubitka apetita, za normalizaciju razine šećera i kolesterola u krvi.

Zanimljiva je, prema nekim studijama i njegova primjena u kombinaciji sa Ginko bilobom za poboljšanje memorije i ublažavanje simptoma poremećaja deficita koncentracije ADHD (hiperaktivnosti).Primjena ginsenga pri sportskim aktivnostima predmet je mnogih istraživanja. Kako je već navedeno poboljšava moždanu aktivnost, povećava lučenje adrenalina što smanjuje psihofizički umor. Tijekom treninga ginseng štedi razinu šećera u krvi, na način da potiče iskorištavanje masnih kiselina iz rezervnih masti pri oslobađanju energije za mišićni rad. Pojačanom funkcijom pluća raste i koncentracija kisika u tkivima, čime se smanjuje proces anaerobne glikoze što štedi mišiće, odgađa stvaranje mliječne kiseline, umor nastaje znatno kasnije i manje je izražen. Za djelovanje ginsenga presudna je koncentracija djelatnih tvari - ginsenozida, a njihovo prisutstvo (ili odsutnost) detektiraju kvalitetu preparata. Zanimljivo je da se na dalekom istoku ginseng upotrebljava i u zubnim pastama, žvakaćim gumama, slatkišima, osvježavajućim napicima, cigaretama, čaju, a dolazi i kao kristal, ekstrakt, prah ili cijeli korijen.

Obrambeni sustav našeg tijela ima ulogu da nas štiti od najezde stranih tijela i zaraznih mikroorganizama iz okoliša, ali isto tako i štetnih produkata iz unutrašnjosti tijela. Za to su u našem tijelu zadužene posebne vrste stanica iz reda bijelih krvnih zrnaca (leukocita) - makrofagociti, koji su zaduženi da gutaju sve zarazne klice koje uđu u organizam i da ih u kratkom roku uklone.Snaga našeg obrambenog sustava igra veću ulogu u terapiji neke bolesti od samog lijeka kojeg uzimamo.

Francuski istraživač i fiziolog Claude Bernard je još prije sto godina rekao:  Izazivač bolesti nije ništa, sredina u kojoj se razvija je sve . Dakle, dovoljno snažan organizam obranit će se od mnogih bolesti sam.U fitoterapiji postoji niz ljekovitih biljaka koje jačaju obrambeni sustav, a najpoznatija je rudbekija, poznata pod botaničkim nazivom Echinacea angustifolia.

Potječe iz Sjeverne Amerike, i njene listove i korijenje su Indijanci oduvijek koristili kao lijek za iscjeljivanje rana.U Europi ne uspijeva, već se uzgajaza ljekovite svrhe.Dokazano je da echinacea jača našu nespecifičnu obranu tako što potiče stvaranje makrofagocita.Upotrebljava se korijenje ili čitava biljka (herba) iod njih se radi ekstrakt u alkoholu, te se konzumirau obliku kapi.

Također na tržištu nalazimo sirupe sa medom ili propolisom uz dodatak echinacee, te tablete čiste echinacee ili u kombinaciji sa ostalim ljekovitimbiljem.

Mit ili stvarnost: Ime Aloe vera ili Prava aloja (postoji u oko 200 ne toliko ljekovitih podvrsta Aloe vera), nalazi se na najstarijim egipatskim papirusima. Ona je jedan od glavnih lijekova prvih poznatih liječnika - Plinija od Eldera i Diskuridesa, ali i Galena, oca suvremene medicine. Postoje i mnoge priče. Od onih o egipatskim kraljicama Nefreteti i Kleopatri koje su se njome koristile zbog kozmetičkih svojstava, preko Aleksandra Velikog kojega je njegov tadašnji učitelj Aristotel nagovarao da prije ratnih pohoda najprije posjeti otok Sokotru u Indijskom oceanu i skupi dovoljne količine Aloe vera za snagu, ali i liječenje rana svojih vojnika.

Aloe vera se na nekoliko mjesta spominje i u Bibliji-primjerice molitvi svetog Ivana.Aloe vera je polupustinjska kaktusolika biljka iz porodice ljiljana, od davnine cijenjena zbog kozmetičkih učinaka. Upravo radi svojih smirujućih i ublažavajućih svojstava danas se ponajviše koristi kao osnovni djelatni sastojak mnogih proizvoda za zdravlje, ljepotu te njegu kože i kose.

Utvrđeno je da pruža olakšanje i okrepu te pomaže bržem zacjeljivanju rana i opeklina. Unutarnji mesnati dio te polutropske biljke služi kao spremnik vode i sličan je gelu. Aloe vera ima jedinstvenu biokemijsku strukturu: sadržava izvanredno uravnotežene količine vitamina (C i E), minerala-osobito cinka, polisaharide, te enzime. Između 200 bioaktivnih sastojaka ta biljka ima i 20 osnovnih aminokiselina. Sami sastojci su vrlo jednostavni, ali jedinstven je način na koji ih aloja spaja. Iako još nije do kraja poznat točan način djelovanja svih sastojaka, znanstvenici zaključuju da se oni sinergetski nadopunjuju kako bi poduprli mnoge korisne učinke Aloe vera na ljudsko zdravlje.

Aloe vera je jedna od najkorisnijih biljaka na našem planetu: utvrđeno je da osim blagotvornih učinaka na kožu, sadržava i sastojke koji pomažu čišćenju organizma, te reguliranju i optimalnom usklađivanju prirodnih tjelesnih imunoloških mehanizama kojima se naše tijelo brani od bolesti.

Sadržava i tvari koje ublažavaju posljedice različitih upala i alergija, djelotvorna je kod bolesti zubnog mesa, pomaželučenju želučanih kiselina, itd. Ni jedna druga biljka nema tako mnogo zdravstvenih učinaka-stručnjaci kažu da je to prava ljekarna u biljci.

Noni je sinonim za biljku Morinda Citrifolia- tropsko voće koje raste na otocima Tahitija i ostalim predjelima Francuske Polinezije, kao divlja biljka tog otočja. Već 2000 godina sok nonija koristi se u ljekovite svrhe kao prirodni tonik i lijek za poremećenu ravnotežu probavnog, crijevnog, dišnog i imuno sustava.Sastav noni soka gotovo je nemoguće iscrpno prikazati; nalazimo tu preko 100 minerala,vitamina, enzima, aminokiselina, ugljikohidrata i elemenata u tragovima, a također sadrži i preko 50 aktivnih sastojaka koji su odgovorni za brojna pozitivna djelovanja na naše zdravlje. Među njima ističu se enzimi Proxeronaza i Proxeronin koji organizmu omogućuju stvaranje Xeronina-najvažnijeg enzima za obnovu svih molekula u stanicama našeg tijela.

Xeronin također omogućava lijekovima da brže i lakše uđu u stanice i tamo ostvare svoje ljekovito djelovanje. Zbog svega ovoga, noni sok predstavlja nezamjenjiv eliksir kod različitih bolesti, počev od obične boli(jer djeluje analgetski), preko raznih upala, ozljeda, proljeva, gastritisa, problema sa zglobovima... pa sve do teških zloćudnih oboljenja kod kojih može dovesti do nevjerojatnih i neočekivanih poboljšanjazdravlja.Unatoč ovim osobinama zbog kojih mnogi doživljavaju noni kao lijek, i čak zaziru od njegove primjene bez nekog velikog razloga, mora se naglasiti da je nonivoćni sok, kojeg mogu piti svi bez obzira na zdravstveno stanje, dob i spol, čak i trudnice i djeca!

Za pozitivno djelovanje potrebno ga je uzimati nekoliko mjeseci (jer toliko traje i obnova stanica u našem organizmu), a bitno je naglasiti i da se ne može predozirati jer se sav višak aktivnih enzima izlučuje iz organizma putem kože i probavom.

Spirulina je jednostanična modro-zelena alga koja raste većinom u jezerima tropskih zemalja.Ta jezera obično su vrlo čista i bogata mineralnim i ljekovitim vodama iz termalnih izvora tako da spirulina ima idealnu sredinu da ugradi u sebe ono najbolje i najčišće iz prirode.Po svome sastavu Spirulina nadmašuje bilo koju do sada poznatu hranu.

Možemo je smatrati hranom jer 60 – 70 % njene suhe tvari činebjelančevine koje u sebi sadrže sve esencijalne aminokiseline. Te bjelančevine su lako probavljive i puno kvalitetnije od životinjskih, no zbog skupoće danas još uvijek za hranu koristimo bjelančevine mesa i soje. Oko 13 % suhe tvari čine ugljikohidrati i tu opet valja naglasiti laku probavljivost Spiruline jer ona kao „niža biljka u membrani svojih stanica nema teško probavljivu celulozu kao sve više biljke, već glukagen koji je nama vrlo koristan u regulaciji šećera jer ne opterećuje gušteraču i brzo nadoknađuje potrebe za glukozom.

Oko 5 % suhe tvari čine lipidi među kojima je Spirulina izuzetno bogata esencijalnim masnim kiselinama, naročito gama-linolenskom kiselinom (GLA ili omega-6 masnom kiselinom), po čijem sadržaju joj može parirati samo majčino mlijeko. Poznato je da su esencijalne masne kiseline važne za razvoj i funkcioniranje živčanog sustava, a omega-6 masna kiselina pokazuje i izuzetno protuupalno djelovanje.Osim ove tri osnovne vrste hranjivih tvari, Spirulina je bogata vitaminima, mineralima gdje naročito ističemo željezo, zatim važnom skupinom super-antioksidanasa iz redova karotena: beta karotenom ( i to u njegovim prirodnim izomernim oblicima koji su puno vrjedniji od danas popularnih sintetskih oblika ovog provitamina A ), zeaxanthinom (8 x potentniji antioksidans od beta karotena ) i drugim.Kombinacija GLA i antioksidanasa te još mnogih korisnih satojaka zaslužna je da Spirulina podiže imunitet i uspješno koči razvoj mnogih virusa npr. virusa herpesa, gripe pa čak i SIDE. Također podiže koncentraciju i kvalitetu moždanih funkcija.

Kao brzi izvor ugljikohidrata ona daje energiju, a kao izvor bjelančevina zasićuje i tako pomaže kod mršavljenja. Ako se želi smršaviti treba se Spirulinu uzimati prije obroka i za obrok manje jesti, a ako se želi dobiti na kilaži treba se Spirulina dodavati iza obroka.

Svi hranjivi sastojci u Spirulini su kvalitetni, lako probavljivi i izbalansirani na optimalan način od same prirode. Stoga ona predstavlja neprocjenjiv hranjiv i ljekovit pripravak koji ima široku primjenu kod anemija, neuhranjenosti, jednolične ishrane, u vegetarijanstvu, kod upala i virusnih infekciju, za energiju i koncentracijuj, za bolji vid i zdravlje kože, za čišćenje organizma, kod alergija itd.Na tržištu postoje preparati Spiruline u prahu ili tabletirani, uzima se sa tekućinom (ne vrućom) prije ili poslije obroka. Okus je slankast, mirisa na morske plodove.

U posljednje doba sve smo više svjesni povezanosti bolesti probavnog sustava i patogenih bakterija koje nastanjuju naša crijeva. Manje je poznata uloga dobrih ili probiotičkih bakterija na ravnotežu crijevne mikroflore, a time i na cjelokupno zdravlje čovjeka.

Često zaboravljamo da je crijevo najveći imunološki organ. Upravo zbog toga, dobar odnos prema probavnom sustavu od velike je važnosti za zdravlje. Ulogatankog i debelog crijeva u procesu probave sastoji se uglavnom u apsorpciji nutrijenata, uklanjanju otrova i otpadnih tvari, te sintezi nekih vitamina, koju provode spomenute dobre bakterije.U našim crijevima živi oko milijun bakterija, a poremećaj njihove ravnoteže može izazvati zdravstvene smetnje poput neprobavljivosti, diareje, te smanjene funkcije imunosnog sustava.

Stres, neuravnotežena prehrana, neki lijekovi (posebice antibiotici) i povišena tjelesna temperatura mogu uzrokovati poremećaj ravnotežeintestinalne mikroflore. Disbalans intestinalne mikroflore očituje se u niskom broju korisnih bakterija i visokom broju patogenih organizama što može rezultirati autoimunološkim bolestima i gastrointestinalnim poremećajima koji utječu na zdravlje cijelog organizma. Donedavno je uloga debelog crijeva u održanju zdravlja čovjeka podcjenjivana, a danas se sve više ističe važnost mikroflore debelog crijeva na cjelokupan zdravstveni status.Bakterije i zdravlje crijevaOdrasla osoba nosi u sebi veliki broj crijevnih bakterija, a godišnje putem fecesa izbaci količinu bakterija koja je jednaka njegovoj tjelesnoj masi.

Neke bakterije, poput onih iz sojeva Lactobacillus i Bifidobacterium, imaju povoljan učinak na zdravljekada se unose putem hrane ili dodataka hrani. Ova postavka dokazana je u velikom broju znanstvenihistraživanja, a najviše pozitivnih svojstava pripisuje se probiotiku Lactobacillus rhamnosus GG (ili kraće LGG).Istodobno s razvojem znanstvenih spoznaja o korisnim učincima probiotika, prehrambena industrija razvijalaje proizvode koji sadrže dobre bakterije. Tako se danas na policama trgovina susrećemo s cijelim nizom proizvoda koji sadrže probiotike. Najpoznatiji probiotički proizvod je dobri stari jogurt, ali i čitav niz drugih fermentiranih mliječnih proizvoda. Danas se probiotici dodaju mlijeku i siru, ali i dojenačkim formulama, te sportskim napicima.Probiotici su dostupni i u liofiliziranom obliku u kapsulama. Za razliku od antibiotika, koji nerijetko neselektivno potiskuju rast i aktivnost bakterija (i poželjnih i nepoželjnih), probiotici su dobre bakterije koje se bore protiv loših bakterija. Rast i aktivnost probiotika pospješuju prebiotici, neprobavljiva vlakna, topljiva u vodi, porijeklom iz bilja, koja probiotici koriste kao hranu. Prebiotici stižu u debelo crijevo nepromijenjeni i tamo podliježu potpunoj fermentaciji od strane selekcioniranih bakterija, a produkti anaerobne fermentacije su bakterijska biomasa, plinovi, te kratkolančane masne kiseline (octena, propionska i maslačna) te mliječna kiselina. Time dolazi do sniženja pH u debelom crijevu, a spomenute karboksilne kiseline odgovorne su za brojne pozitivne utjecaje na lokalno i sustavno zdravlje čovjeka. Utvrđeni i dobro dokumentirani učinci probiotika su:- manja učestalost i kraće trajanje proljeva (primjerice u hospitalizirane djece) vezanih uz infekciju bakterijom Clostridium difficile, infekciju rota-virusom, te manja učestalost putničkih proljeva- smanjenje razine nepoželjnih probavnih nusproizvoda (nepoželjnih metabolita)-smanjenje razine spojeva koji mogu uzrokovatirak debelog crijeva.

Razmatraju se i potencijalni pozitivni učinci na alergije, konstipaciju, sindrom iritabilnog kolona, te povoljan učinak na razinu kolesterola. Znanstvenici nisu posve sigurni u mehanizam kojim ove bakterije snižavaju razinu masnoća u ljudskom organizmu. Ipak, brojne su studije pokazale da bakterije iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium snižavaju razinu kolesterola u osoba u kojih je povišen.Dva su potencijalna mehanizma kojim probiotici djeluju; ili se radi o pojačanoj intestinalnoj apsorpciji i izlučivanju iz organizma ili se radi o smanjenom skladištenju u jetri.

Prema do sada provedenim studijama, probioticima se pripisuju povoljna djelovanja na tri čimbenika rizika koji uzrokuju bolesti srca; sniženje razinekolesterola, sniženje visokog krvnog tlaka i sniženje razine triglicerida.

Omega 3 su višestruko nezasićene masne kiseline koje se ponajprije dobivaju iz riba hladnih mora, kao što su tuna, bakalar, skuša i losos.Nezasićene masne kiseline su esencijalne masne kiseline što znači da ih naš organizam ne može sam proizvesti, već se moraju unositi hranom. Nužne suza održanje dobrog zdravlja, imaju višestruko preventivno djelovanje.

Nezasićene masne kiseline su osjetljive na štetno djelovanje slobodnih radikala stoga se sa njima u preparatima često kombinira vitamin E koji je jak antioksidans. Blagotvorna djelovanja:- jača i regulira krvožilni, reproduktivni, imunološki i živčani sustav- imaju preventivan učinak na aterosklerozu, srčani udar i tumore- snižava štetni kolesterol i trigliceride u krvi- normalizira krvni tlak- pozitivno djelovanje kod reumatoidnog artritisa i ulceroznog kolitisa- pozitivno utječe na kožu kod alergijskih reakcija, dermatitisa, psorijaze- pospješuje brže zacjeljivanje rana- kod osteoporoze- ublažava bubrežne tegobe- kod migrene i depresije.

Artičoka ( lat. Cynara scolymus ) - biljka koja može narasti i do 2m, ljubičaste cvjetneglavice velike 8-15 cm, dugih listova do 80 cm, dlakavog naličja i bodljikavih vrhovakoji su postavljeni u obliku crijepa.Potiče s Mediterana i ljudima je uglavnom poznatakao ukusna povrtnica, stoga seuzgaja u jugozapadnoj Europi, ali i u cijelom Sredozemlju, Aziji, te u Sjevernoj i Južnoj Americi.Dok se mekani, sočni dijelovi cvjetne glavicekoriste u kulinarstvu, u ljekovite svrhe sekoristi list artičoke ( Cynarae folium ).Osnovne djelatne tvari koje sadrži, dijele se u tri velike skupine: gorke tvari,derivatikaveno-kina kiseline i flavonoide, te neke vitamine B skupine, vitamin C, inulin i nekeenzime.

Rimljani i Grci su je koristili još u 4.st. p.n.e. kao digestiv, dok prva medicinskasaznanja su zabilježena u 16.st. kod problema jetre. Nažalost, prošlo je mnogo godinadok se došlo do ohrabrujućih rezultata kliničkih istraživanja, koja su povezala ekstraktlista artičoke s jetrenim problemima. Tridesetih godina 20.st. moderna istraživanja sudokazala višestruku ljekovitost artičoke.

Zapažena je pojava širenja žučnih kanala, uz istodobno pojačano izlučivanje žuči.Smanjuje stvaranje kolesterola u jetri zbog čega se snizuju lipidi u krvi.Povoljno djeluje na bolju prokrvljenost i regeneraciju tkiva jetre, ali i smanjuje mogućnost zastoja protoka žuči, te zadržavanje toksina u jetri. Znatno poboljšava probleme kod nadutosti, opstipacije, osjećaj prevelike sitosti, gubitkaapetita, ublažava grčeve u želucu i crijevima, te uopće smanjuje trbušne bolove.U 16.st. smatrala se afrodizijakom zbog čegaje užitakkorištenja artičoke ženama bio zabranjen.

VITAMIN A jača strukturu kose i ima snažan antioksidativni učinak. Nalazimo ga u mrkvi, špinatu i lisnatom povrću.VITAMINI B-KOMPLEKSA sprječavaju ispadanje kose, a kod zdrave kose su odgovorni za održavanje sjaja i čvrstoće.

Dobri izvori su: riba, integralne žitarice, banane, kvasac, mlječni proizvodi, iznutrice i zeleno povrće.BIOTIN (vitamin H) podržava zdravu strukturu kose, pomaže pri seboreji i prhutanju kože i vlasišta.BAKAR čuva i obnavlja prirodnu boju kose.ŽELJEZO, MAGNEZIJ,SELEN iCINK sprječavaju ispadanje kose.

Pored uravnotežene prehrane kosi je potrebna i njega kako bi joj se sačuvala ljepota i zdravlje.

Antioksidansi su raznovrsne skupine molekula koje zadržavaju, onemogućavaju i sprječavaju oksidaciju slobodnih radikala, odnosno molekule koje kontroliraju međusobne odnose unutar procesa oksidacije i redukcije u biološkom sustavu. Antioksidansi nastaju u organizmu različitim metaboličkim procesima ili se unose u organizam hranom odnosno prehrambenim suplementima.

S obzirom na djelovanje, antioksidanse dijelimo u nekoliko skupina:-primarni antioksidansi su molekule koje svojom aktivnošću onemogućavaju nastajanje novih slobodnih radikala-sekundarni antioksidansi odnosno čistači (npr. askorbinska kiselina-vitamin C, alfa-tokoferol-vitamin E, flavonoidi, likopen, koenzim Q10)uništavaju slobodne radikale koji se stvaraju u organizmu-tercijarni antioksidansi su molekule koje imaju sposobnost popravljanja tj. ublažavanja oštećenja u stanicama koja su nastala štetnim djelovanjem radikala. S obzirom na smještaj u stanici, antioksidanse dijelimo na:-stanične antioksidanse, tu spadaju antioksidacijski enzimi katalaza, glutation-peroksidaza...-membranske antioksidanse: vitamin E, betakaroten, koenzim Q10-izvanstanične antioksidanse, najvažniji je vitamin C.Zašto su nam antioksidansi važni?! Zato što antioksidansi sprječavaju nastanak oksidacijskog stresa! Oksidacijski stres je poremećaj u ravnoteži oksidacijsko-redukcijskih procesa u organizmu, pri čemu je pomak ravnoteže usmjeren prema oksidaciji.

Ovaj poremećaj ima za posljedicu prekomjerno stvaranje slobodnih radikala kisika, a štetno utječe i na strukturu molekula, pri čemu kao krajnji rezultat nastaju promjene u tkivima i organima. Oksidacijski stres je obilježje i uzročnik nastanka brojnih poremećaja poput kardiovaskularnih bolesti, infektivnih i neurodegenerativnih bolesti, dijabetesa, autoimunih bolesti i nekih vrsta karcinoma.

Adekvatnim unosom antioksidanasa zaštićujemo organizam od štetnog djelovanja slobodnih radikala, pa tako i preveniramo nastanak brojnih oboljenja!

Sve biokemijske reakcije u našem organizmu odvijaju se uz pomoć enzima. Enzimi su građeni od proteinskog dijela i neproteinskog dijela kojeg zovemo koenzim.
Jedan od važnijih koenzima koji igra veliku ulogu u reakcijama stvaranja stanične energije je koencim Q10. Zbog prisutnosti u svim stanicama svih živih bića još se naziva i ubiqinon (ubiquitus = sveprisutan). Koencim Q10 pomaže reakcije koje se odvijaju u staničnim tjelešcima mitohondrijima u kojima se svi energetski donatori hrane (ugljikohidrati, masti i dr.) metaboliziraju oksidacijom uz pomoć kisika, a preko adenozintrifosfata (ATP) se oslobađa energija potrebna za život. Druga važna uloga koencima Q10 je da djeluje kao snažan antioksidans.

On, kao i vitamin E, kojemu je i sličan po građi, štiti od peroksidacije lipida koji su prisutni u membranama naših stanica, pa tako štiti naše stanice od oštećenja ili propadanja.Prirodni izvori koencima Q10 su prvenstveno meso i riba, a u manjim količinama je prisutan u riži, žitaricama, bademima, lješnjacima, lososu, kupusu, brokuli, cvjetači, krumpiru, češnjaku i dr. Normalna potreba kreće se od 30 - 90 mg dnevno, dok neka stanja zahtjevaju povećanu potrebu uz konzultaciju sa liječnikom. Primjerice, kod srčanih bolesnika preporuča se 150 mg dnevno. Smatra se da je unos koencima Q10 današnjom vrstom ishrane nedostatan, a ujedno je dokazano da iza 30-te godine života njegova koncentracija u organizmu opada proporcionalno sa starošću tako da je kod osoba iznad 60 godina njegov deficit procijenjen na 60 %. Stoga se preporuča njegov nadomjestak svim zdravim osobama preko 30 godina kako bi se bolje osjećali, produžili svoj životni vijek i ujedno bili zaštićeni od slobodnih radikala.

Blagotvorno djelovanje kod srčanih bolesnika objašnjava se tako što koenzimQ10 povećava toleranciju srca prema nedostatku kisika. Također je ustanovljeno da u dozama 60 - 100 mg dnevno snizuje krvni tlak. Dajući energiju našim obrambenim stanicama, koenzim Q10 povećava imunitet i koristan je kod raznih oboljenja, no kod teših bolesnika uvijek je potrebna konzultacije sa liječnikom.

Vitamin C jedan je od najviše proučavanih vitamina. Najjači je antioksidans među vitaminima topivima u vodi. Sudjeluje kao reducens u brojnim biološkim procesima. Važan je i za sintezu kolagena, karnitina i prevođenje folne kiseline u folinsku.Vitamin C sudjeluje u metabolizmu lijekova u mikrosomima, a djeluje i na neke peptidne hormone potičući aktivnost enzima odgovornih za njihovo djelovanje.

Vitamin C je potreban za redukciju trovalentnog željeza u dvovalentno, a smatra se i da je uključen u sintezu adrenokortikosteroida.Sudjeluje u sintezi međustanične tvari iz kostiju, zubi i kapilarnog endotela. Pri hidroksilaciji prolina u kolagen, vitamin C ima ulogu koenzima, čime utječe na održavanje vezivnog tkiva, remodeliranje kosti i procese zacjeljivanja rana.

Oksidirani oblik vitamina C ima snažno antioksidacijsko djelovanje u organizmu, posebno u zaštiti DNA, membrana lipida i proteina od oksidacijskog stresa.U bolesnika s osteoartritisom, kroz smanjeni rizik od gubitka hrskavice, primjećeno je značajno antioksidacijsko djelovanje ovog vitamina.Kod bolesnika s dijabetesom, vitamin C snižava vrijednosti slobodnih radikala, inzulina, LDL-kolesterola i triglicerida u plazmi, pozitivno utječena raspoloživost glukoze.

Vitamin C može usporiti razvoj ateroskleroze, kroz učinkovitu zaštitu LDL-kolesterola od oksidacije. Protektivno djelovanje vitamina C uočeno je kod malignih bolesti poput karcinoma jednjaka i laringa, gušterače, želuca, rektuma, dojke i grlića maternice. Pokusima in vitro i in vivo uočeno je da vitamin C sudjeluje u prevođenju vitamina E iz oksidiranog u reducirani oblik te u njegovoj obnovi, iako još nije u potpunosti ispitano značenje njihove interakcije.

Najbogatiji su izvor vitamina C raznoliko voće i povrće. To su prije svega šipak (plod ruže), crni ribizl, trešnja, plodovi citrusa (limun, naranče, mandarine), lisnato povrće, paprika, kupus, rajčica, krumpir, zeleni i crni papar, te iglice crnogoričnog drveća. U mlijeku i životinjskim tkivima nalaze se samo male količine vitamina C.

Preporučena dnevna količina (RDA) vitamina C za odraslu zdravu osobu iznosi 60mg.

BETAKAROTEN ( PROVITAMIN A )Vitamin A u organizmu se pojavljuje u različitim oblicima, pa možemo govoriti o skupini vitamina A. Svi zajedno pripadajuretinoidima, supstancama koje imaju biološke osobine retinola odnosno vitamina A u užem smislu.

Vitamin A sudjeluje u sintezi vidnog pigmenta-rodopsina. Potreban je također za rast i diferencijaciju epitelnog tkiva, za pravilan rast kostiju, reprodukciju i razvoj embrija. Smatra se da, zajedno sa nekim karotenoidima, pojačava funkciju imunološkog sustava, smanjuje pojavu infektivnih bolesti i djeluje protektivno kod nekih malignih bolesti. Preporučena dnevna količina vitamina A za odrasle žene i muškarce iznosi 800-1000mcg (2660-3330 i.jedinica).

U organizmu vitamin A može nastati iz prekursora karotenoida, od kojih je najaktivniji BETAKAROTEN, nađen u biljkama odnosno različitom voću i povrću. Radi se o pročišćenom biljnom pigmentu, izoliranom iz mrkve još davne 1830. godine. BETAKAROTEN se smatra provitaminom A, a ljudski ga organizam s lakoćom pretvara u vitamin A. Danas postoje spoznaje da se oko polovine dnevne količine vitamina A treba unositi u organizam upravo u formi karotenoida. Za razliku od vitamina A koji nema antioksidacijski učinak, betakaroten je antioksidans koji u molekulama LDL-kolesterola ulazi u obrambene antioksidacijske reakcije. Time se značajno može prevenirati razvoj ateroskleroze. Betakaroten može inhibirati peroksidaciju lipida. Osim toga, učinkovit je kao čistač slobodnih radikala kisika. U literaturi postoje različita mišljenja o utjecaju ovog snažnog antioksidansa na razvoj malignih bolesti. Najčešće sespominje preventivna uloga betakarotena u razvoju karcinoma plućai kolona.

Preporučena dnevna količina (RDA) betakarotena (ekvivalentna količinama i potrebama vitamina A) za odrasle žene i muškarce iznosi 4,85-5,0 mg.VITAMIN EVitamin E čini nekoliko međusobno povezanih komponenti, poznatijih kao tokoferoli. Kao najpotentnija molekula među njima ističe se alfa-tokoferol. Vitamin E je liposolubilan, akumulira se u staničnim membranama, depozitima masti i lipoproteinima. Kao važan antioksidans, vitamin E zajedno sa selenom onemogućava oksidaciju polinezasićenih masnih kiselina te štiti membranske lipide od oksidacije. Vitamin E reagira sa slobodnim radikalimabez stvaranja novih slobodnih radikala u procesu i na taj način štiti od starenja i odumiranja stanica ili pretvorbe normalne stanice u tumorsku. Istraživanja su pokazala da vitamin E možeprekinuti lančanu reakciju oksidacije LDL kolesterola, te zahvaljujući tome što se nalazi u staničnim membranama i lipoproteinima, smanjiti adheziju i agregaciju trombocita.Inhibiranjem sinteze prostaglandina E2 i potenciranjem sinteze prostaciklina, vitamin E sudjeluje u održavanju arterijske vazodilatacije.

Vitamin E ima preventivni učinak na razvoj malignih bolesti, posebno na razvojkarcinoma dojke, te na smanjivanje učestalosti karcinoma prostate i kolona.Bogati izvor vitamina E su biljna ulja, posebno ulje pšeničnih klica, suncokretovo ulje i suncokretovesjemenke, ulje kukuruznih klica, zatim bademi, kikiriki, jaja i neki mliječni proizvodi (mlijeko, margarin).Preporučena dnevna količina (RDA) za odraslu zdravu ženu je 8mg,a za odraslog zdravog muškarca 10mg vitamina E.

Pored poznatih antioksidanasa; vitamina E, betakarotena, koenzimaQ 10, te najpoznatijeg vitamina C, veoma važni antioksidansi su oligoelementi bakar, cink i selen. Oni su neophodni za katalitičko djelovanje enzima, čiji nedostatak može rezultirati poremećajima metabolizma.

BAKAR ( CUPRUM )

Sudjeluje u različitim metaboličkim reakcijama, sintezi kompleksnih proteina vezivnog tkiva i krvnih žila, te održavanju normalnog funkcioniranja živčanog tkiva. Nedostatak bakra je jedan od vodećih rizičnih faktora za bolest krvožilnog sustava, takođersudjeluje u stvaranju imunoglobulina.
Uravnoteženom prehranom dnevno se unosi 1-2 mg bakra, a prirodniizvorisu: piletina, goveđa jetra, grašak, grah, šljive, banana, sjemenke suncokreta, soja, sezam, bademi... Apsorbira se u količini 40-60%, a izlučuje se preko žuči, a dio 0.5-3% putem urina.
Bakar je dio prirodnih pigmenata (keratin u kosi).

Preporučena dnevna doza za odraslu zdravu osobu je 1.5-3.0 mg.
Visoki unos askorbinske kiseline (više od 1500 mg) smanjuje apsorpciju bakra, dok povećani unos proteina (100 - 150 g/dan) povećava apsorpciju.
Nije preporučljivo ni unošenje cinka istovremeno, poželjan je razmak 2-3 sata zbog smanjene apsorpcije, dok unos kalcija veći od 2 g na dan povisuje izlučivanje bakra što može izazvati njegov deficit.

CINK ( ZINCUM )

Prisutan je u svim organima, a najviše u kostima, mišićima, jetri, prostati, gušterači, eritrocitima i leukocitima. On je intracelularniion o kojem ovise mnoge fiziološke funkcije: reprodukcija, rast i dioba stanica, spolno sazrijevanje, stimuliranje imunološkog sustava, zacjeljivanje rana. Cink štiti od degenerativnih procesa u stanicama, a posebno uzrokovanih zagađenjem, te konzumiranjem cigareta i alkohola.

Sudjeluje u metabolizmu nekih vitamina (retinola, piridoksina i folnekiseline). Uravnoteženom prehranom dnevno se unese 8.6 - 14 mg cinka,a prirodni izvori su: puretina, govedina, iznutrice, oštrige, rakovi, tuna, pivski kvasac, sjemenke bundeve, sir, grašak...

Mnogi sastojci hrane utječu na apsorpciju: neke aminokiseline, meso, mliječna kiselina i limunska kiselina, dok paktanini, vlakna, kalcij, željezo, fosfor, mangan, magnezij i kofein smanjuju apsorpciju. Preporučena dnevna doza za zdravu, odraslu ženu je 12 mg, a za zdravog odraslog muškarca 15 mg.Dugotrajno uzimanje cinka može izazvati manjak bakra, dok tiazidski diuretici izazivaju nedostatk cinka u organizmu, te istodobno uzimanjecinka s tetraciklinskim antibioticima, smanjuje djelovanje antibiotika.

SELEN ( SELENIUM )

Nedostatak selena može se pojaviti u osoba s nepravilnom prehranom, lošom apsorpcijom i osobe koje dulje koriste parenteralnu prehranu.
Manjak selena povezuje se s brojnim malignim i kardiovaskularnim bolestima, a njegova suplementacija ima dokazan protektivni i preventivni učinak na ove poremećaje.

Preveliki unos selena može izazvati toksičnost, a simptomi su: zamor, gubitak kose, promjene na noktima, povraćanje, metalni okus,... toksičnost se javlja kod dnevnog unosa 4-5 mg.
Selen je esencijalni oligoelement koji stimulira metabolizam i štiti organizam od štetnog utjecaja slobodnih radikala.

Uravnoteženom prehranom unosi se dnevno 70 -100 mg, a prirodni izvori su: sjemenke suncokreta, zob, smeđa riža, ječam, školjke, losos, kokos, sok od naranče, češnjak, svinjska mast...
Preporučena dnevna količina (RDA) selena za odraslu osobu iznosi 55.0 - 70.0 mg. Selen je sposoban mijenjati metabolizam nekih toksičnih metala (Cd,Pb,Hg,As), a dokazano je da pojačava antioksidativni učinak vitamina A i E.

ČEŠNJAK ( Allium sativum ) je višegodišnja biljka koja u vrijeme cvatnje dosegne visinui do 70 cm. Podzemni dio čine lukovice sastavljene od nekoliko češanja koje se koriste u ljekovite svrhe. Bogata je eteričnim uljima u kojem su djelatne tvarialiin i drugi alium peptidi, vitamini A, B1, B2,nikotinamid, enzim aliinaza te flavonoidi.

Još 1858. god. Louis Pasteur je dokazao antibakterijsko djelovanje češnjaka. Tako je zbog nestašice penicilina i sulfonamida, tijekom 2. svjetskog rata češnjak korišten kao antiseptik za otvorene rane i u prevenciji gangrene.Iako sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari,najbitnija ljekovita tvar je ALICIN koji se nenalazi u češnjaku već nastaje kao produkt kemijske reakcije, njegovim usitnjavanjem. Što je usitnjenost veća, antibiotsko djelovanje je bolje. Najveći nedostatak je u tome što se alicin na zraku razgrađuje, te je djelovanjeslabije.

Tako se kuhanjem razgradnja alicina ubrzava, a u mikrovalnoj pećnici se potpuno uništi. Osim antibiotskog djelovanja češnjak snažno utječe na snižavanje štetnog kolesterola, dovodi do snižavanja povišenog krvnog tlaka, djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žilačime poboljšava cirkulaciju, te jača imunološkisustav cijelog organizma. Neugodan miris koji potječe od sumpornih spojeva nastalih razgradnjom alicina, možete izbjeći uzimanjem gotovih farmaceutskih prizvoda, čije sedjelatne tvari oslobađaju tek u tankom crijevu pa ne izazivaju neugodan zadah. « PIJTE « ČEŠNJAK I BUDITE ZDRAVI !

Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, uglavnom jablanova i zimzelenog drveća. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa.

Naziv propolis po nekim tumačenjima dolazi od grčke riječi pro što znači prije ili pred, te polis - grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Dok drugi smatraju da dolazi od riječi propoliso što na grčkom ili latinskomznači zamazivati - zaglađivati.Propolis se od davnina koristi u pučkoj medicini, danas ima široku primjenu u konvencionalnojmediciniu skoro svim dijelovima svijeta. Sadrži oko 60 prirodnih, kemijskih supstanci: - 55 % smole i balzama- 8 - 35 % voskova- 10 % eteričnih ulja- 5 % peluda - bogat je aminokiselinama, vitaminima B skupine, vitaminom C i E, bioflavonoidima ( imaju snažan antioksidativan učinak ), te mineralima ( natrij, kalcij, kalij, magnezij, željezo, cink ).Posebnost propolisa ješto bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih nuspojava, što je mana sintetskih antibiotika. Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradontoze.

Dobar se pokazao u liječenju infekcija kože, opeklina, otvorenih rana, čireva probavnog sustava. Odličan je u uklanjanju oteklina kod zubobolje. I naravno što je najvažnije izuzetno je učinkovit u održavanju imunosnog sustava na zadovoljavajućoj razini zbog svog antibakterijskog, antivirusnog i antimikotskog djelovanja.

Oprez je potreban kod osoba koje boluju od astme jer može izazvati astmatski napad. Osobe koje su alergične na ubode pčela trebaju izbjegavati sve pčelinje proizvode, tako i propolis. Ako postoji alergija na bilo koju vrstu biljnog peluda, potreban je oprez kod uzimanja propolisa na usta.Primjena propolisa kod trudnoće i dojenja nije u potpunosti ispitana, tako da ga je bolje izbjegavati, osobito propolisne tinkture koje sadrže veliki postotak alkohola.Propolis rijetko kad izaziva nuspojave, moguća je pojava osjetljivosti zubnog mesa nakon oralne primjene, te osipa na koži nakon lokalne primjene. Što se tiče interakcija, nisu poznate interakcije između propolisa i lijekova, kao ni biljnih preparata ili hrane.

Partneri

08 api up09 fidi up11 jgl up10 milsing uprora01 belupo up02 pliva up03 vichy up04 laroche up05 eucerin up06 kemih up07 salvus up