Vitamini i minerali

FAQs - Vitamini i minerali

Vitamin D zauzima posebno mjesto među vitaminima, jer iako ga tako nazivamo, on svojim mnogim obilježjima ustvari pripada skupini hormona. Ovaj se vitamin ne uklapa u opću definiciju vitamina kao esencijalnih tvari koje ljudske tijelo ne može sintetizirati (potrebno ih je unositi hranom). Popularno nazvan “vitamin sunca”, pod djelovanjem sunčeve energije sintetizira se u koži iz provitamina D. Unesen putem hrane ili stvoren u koži, vitamin D prolazi niz pretvorbi do svog krajnjeg, aktivnog oblika – kalciotriola.

Općenito vitamin D obuhvaća skupinu od sedam vitamina, ali najčešće govorimo o smjesi njegovih najdjelotvornijih oblika - vitamina D2 (ergokalciferol) i D3 (kolekalciferol).
Vitamin D2 biljnog je podrijetla, dobiven zračenjem iz ergosterola prisutnog u gljivama i kvascima, dok je vitamin D3 životinjskog podrijetla. Najbogatiji izvori su riblje ulje i riblje meso, a nalazimo ga i u mlijeku, te mliječnim proizvodima, žumanjku, jetri i kvascu.
Vitamin D važan je za održavanje stalne koncentracije kalcija i fosfora u plazmi. Primarno povećava apsorpciju kalcija i fosfora iz probavnog sustava, a ukoliko je ona nedovoljna povećava njihovu resorpciju iz kostiju i smanjuje njihovo izlučivanje bubrezima. Ako putem hrane unosimo dovoljne količine kalcija i fosfora, a nedostaje nam vitamin D, apsorpcija ovih elemenata neće biti dovoljna. Osim ove već dobro poznate uloge, vitamin D povećava apsorpciju magnezija iz probavnog trakta te ima važnu ulogu u obrani organizma od infekcija, mišićnoj, srčanoj i respiratornoj funkciji, a pridodaje mu se i antikancerogeno djelovanje.


Vitamin D spriječava nastanak rahitisa i koristi se u liječenju te bolesti. Manjak ovog vitamina u nas je rijetkost i uglavnom je prisutanu u male djece i starijih. Kod djece ovaj je nedostatak izražen zbog pojačanih potreba tijekom rasta, dok je kod starijih osoba nadostatak ovog vitamina uglavnom posljedica nedovoljnog izlaganja suncu, poremećaja apsorpcije, smanjene sposobnosti stvaranja vitamina iz provitamina D, jetrene bolesti te dugotrajne terapije nekim lijekovima. Nedostatak u djece dovodi do zaostajanja u razvoju i deformacije dugih kostiju kao posljedice nedostatka kalcija i fosfora. Kod odraslih se osoba nedostatak ovih minerala u kostima naziva osteomalacija.

Za održavanje normalnog zdravlja preporučene dnevne količine su 200-400 i.j., dok se kod pojačanih potreba i u nedostatku vitamina D preporučuju dnevne doze od 400-1000 i.j.. S ovim vitaminom ne treba pretjerivati jer ukoliko se uzima u prevelikim dozama može postati toksičan. Znakovi predoziranja su mučnina i povraćanje, konstipacija ili proljev, suha usta, glavobolja, žeđ, gubitak teka, metalni okus i mišićna slabost. Neki lijekovi poput antikonvulziva i kortikosteroida mogu smanjiti učinke vitamina D, pa se pri korištenju ovih lijekova preporučuje dodatna suplementacija.

Već i kratko izlaganje suncu dovoljno je da bi naše tijelo sintetiziralo ovaj vitamin, ali svakako treba pripaziti na odgovarajuću zaštitu od štetnog sunčevog zračenja. Na tržištu su osim vitaminskih kapi dostupni i kapsulirani oblici vitamina D3, te kombinacije s kalcijevim citratom za osobe koje putem hrane ne unose dovoljno ovog elemeta.

Magnezij, svima već dobro poznati metal, jedan je od životno važnih minerala potrebnih za normalan rad i funkcioniranje stanica organizma. U prirodi ga najčešće nalazimo u obliku magnezijevih soli kao sastavni dio stijena ili sastojak morske vode, dok je u ljudskom organizmu on četvrti kation po zastupljenosti. Tako se više od polovice magnezija u ljudskom organizmu nalazi u kostima, dok je fiziološki najvažniji njegov ionizirani oblik prisutan u izvanstaničnom i unutarstaničnom prostoru, te krvnoj plazmi.

Važnost magnezija nalazimo u činjenici da sudjeluje u više od 300 enzimskih procesa u tijelu, posebice u staničnim procesima stvaranja energije, te sinteze proteina i nukleinskih kiselina. Također, ima važnu ulogu u fiziološkim procesima prijenosa neuromuskularnog podražaja, mineralizaciji kostiju i smanjenju agregacije trombocita u krvi, a zbog svog učinka smanjenja vaskularne rezistencije uzrokuje i blago sniženje krvnog tlaka.

Nedostatak magnezija često se ne uočava na vrijeme, već tek kod pojave simptoma hipomagnezemije kao što su mišićni tremor, slabost, grčenje mišića, mučnina, povraćanje, atrijska fibrilacija, srčane aritmije… Osim nepravilne prehrane, nedostatak mogu uzrokovati i neke bolesti. Tu se ističu malapsorpcijski sindrom (nemogućnost apsorpcije u crijevima), dijareja (proljev), hemodijaliza, dijabetes (šećerna bolest), kronični alkoholizam, te neki metabolički poremećaji.

Kao prirodni izvori magnezija ističu se kikiriki, orah, soja, zob, mlijeko, lisnato zeleno povrće, smeđa riža, banane... Kvalitetnom prehranom moguće je u organizam unijeti sav tijelu potreban magnezij u dnevno potrebnim količinama koje iznose 300-320mg za žene, te 400-420mg za muškarce. Usprkos ovome, nedostatak magnezija danas je vrlo čest zbog različitih prehrambenih navika koje uključuju povećanu konzumaciju rafinirane/prerađene hrane, alkohola, kave i većih količina šećera uslijed kojih se magnezij “pojačano” gubi. Iz ovih se razloga preporuča magnezij nadoknađivati raznim dodacima prehrani.

Tri najzastupljenija oblika magnezija koji se danas koriste kao dopuna prehrani su magnezij-oksid, magnezij-glukonat i magnezij-citrat. Prva dva oblika su “standardna” te ih je moguće naći u većini konvencionalnih preparata, dok je citratni oblik poželjniji iz razloga što osigurava povećanu apsorpciju i iskoristivost ovog minerala u organizmu. Od farmaceutskih oblika magnezij je također dostupan u više varijanta; u tabletama, šumećim tabletama, tabletama za žvakanje i suspenzijskim otopinama. Obične tablete moguće je naći u dozama od 200mg do čak 500mg magnezija, dok šumeće tablete obično dolaze u rasponu doza od 300mg do 420mg. Vodeći računa o dnevnim potrebama od 320 do 420mg, one se stoga (ovisno o dozi korištenog pripravka) doziraju 1 do 2 tablete na dan prilikom čega nije uputno prelaziti količine od 500mg dnevno. Tablete za žvakanje poseban su farmaceutski oblik koji omogućava postupno otapanje tablete u ustima bez potrebe za gutanjem iste, što uvelike može pomoći osobama s poteškoćama u gutanju. Suspenzijske otopine predstavljaju gotove tekuće pripravke iz kojih se magnezij brzo oslobađa budući da ovdje nije potrebno dodatno otapanje supstancije u probavnom sustavu. Najčešće ih nalazimo kao kombinirane pripravke u kojima je magnezij suspendiran u prisutnosti nekih drugih minerala (npr. magnezij-kalcij-citrat). U ostalim preparatima magnezij je moguće pronaći u kombinaciji s kalcijem i cinkom koja vrlo povoljno utjeće na srce, metabolizam, koštano-mišićni i imunološki sustav organizma.

Općenito o vitaminu C

Vitamin C ili askorbinska kiselina najpoznatiji je vitamin topljiv u vodi. Njegovi prirodni izvori su u prvom redu voće i povrće, pa ga tako u većim količinama nalazimo u ribizlu, šipku, citrusima (limun, naranča...), paprici, kupusu, kelju, rajčici, lisnatom povrću poput peršina ili špinata, dok je u namirnicama životinjskog podrijetla, poput mesa i mlijeka, slabije zastupljen. U svom čistom obliku on je kristaliničan, bijeli prašak bez nekog svojstvenog mirisa, te kiselog okusa. Budući da je osjetljiv na svjetlo i podložan oksidativnom raspadu na zraku, čuva se na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj ambalaži koja ne smije biti metalna. Često se koristi i kao konzervans u prehrambenim proizvodima zbog svoje mogućnosti „očuvanja“ njihova sadržaja i prevencije nastajanja štetnih nitrozamina.
Jedan je od najispitivanijih vitamina koji sudjeluje u brojnim biološkim reakcijama organizma kao reducens, što znači da svojim antioksidativnim učinkom poništava djelovanje oksidansa i slobodnih radikala, te tako održava antioksidativnu snagu organizma. Također, valja spomenuti da vitamin C sudjeluje i u metabolizmu lijekova, a važan je čimbenik u sintezi kolagena i karnitina u organizmu. Kao koenzim  sudjeluje u brojnim oksido-redukcijskim reakcijama, te u samom procesu staničnog disanja.

U organizam se najčešće unosi peroralnim putem (kroz usta) u obliku kalcijevih i natrijevih soli, pri čemu se brzo apsorbira u gastrointestinalnom traktu. Osim peroralno, moguće ga je primijeniti i parenteralno (injekcijske ampule) kada je apsorpcija u probavnom traktu spriječena ili narušena. U nekim slučajevima apsorpcija mu može biti značajno smanjena, kao što je to u osoba s crijevnim bolestima ili proljevom, te prilikom uzimanja vrlo velikih dnevnih doza (iznad 2g). U trudnica vitamin C prolazi kroz posteljicu, a nalazimo ga čak i u mlijeku dojilja. S obzirom da je u vodi topljiv, on se izlučuje bubrezima, tj. urinom u svom metaboliziranom obliku. Ukoliko ga u organizam unesemo i vrlo velikim količinama, višak će se izlučiti u nepromijenjenom, odnosno neiskorištenom obliku.

Nedovoljne količine vitamina C u organizmu mogu uzrokovati pojavu hipovitaminoze (manjak vitamina uzrokovan nedovoljnim unosom ili prekomjernim trošenjem vitamina u stanjima povećane potrebe). Ona se najčešće javlja u djece i starijih osoba, kao i kod osoba koje pretejerano konzumiraju alkohol. Također je nalazimo i u osoba koje su često ili dugotrajno izložene stresu, uslijed kojeg se u organizmu povećano stvaraju slobodni radikali (čije se štetno djelovanje poništava povećanim korištenjem/trošenjem vitamina C). Tipični simptomi nedostatka ovog vitamina obuhvaćaju krvarenje desni, povećanu sklonost infekcijama, razdražljivost, te bolove u mišićima. Vrlo izraženi oblik hipovitaminoze C (točnije, avitaminoza C) jest pojava skorbuta, bolesti koju karakterizira oticanje i krvarenje desni, ispadanje zubi, anemičnost, oticanje zglobova te lomljivost kostiju.

Indikacije i interakcije

Preporučene dnevne doze (označene kraticom RDA) za odrasle zdrave osobe iznose 75 - 90mg, pri čemu valja imati na umu da se u terapiji i profilaksi koriste višestruko veće količine ovog vitamina, te da pušači cigareta trebaju navedene preporučene količine uvećati za 35-40mg dnevno. Vitamin C je nezaobilazan u liječenju skorbuta, dok je u nekim stanjima, poput infektivnih bolesti, preporučena njegova povećana doza. Također, vitamin C se često koristi u liječenju i prevenciji prehlade, tj. u ublažavanju njenih popratnih simptoma i tegoba. Nalazimo cijeli niz bolesti i stanja (od upale zubnog mesa, zaštite kod stresa, alergija i astme, pa sve do profilakse nekih tipova karcinoma) u kojima je djelovanje vitamina C poželjno ili preporučeno, ponajviše zbog njegovog antioksidativnog djelovanja. No kako vrlo velike doze mogu uzrokovati stvaranje bubrežnih kamenaca, s njegovim korištenjem ipak valja biti racionalan.

Pri istodobnoj upotrebi vitamina C s nekim lijekovima, dodacima prehrani ili hranom mogu se pojaviti neke interakcije. Među najpoznatijima su:
1. Povećanje apsorpcije željeza istodobom primjenom s vitaminom C – U prisutnosti vitamina C željezo iz prehrambenih namirnica, kao i ono uneseno u organizam suplementima željeza, apsorbira se u povećanoj količini. Ova interakcija poželjna je u osoba kojima je ustanovljen manjak željeza (tzv. „slabokrvnost“), uslijed kojeg se provodi nadomjesna terapija željezovim suplementima, kao i u osoba koje preparatima vitamina C žele postići bolju iskoristivost željeza iz hrane.
2. Produženo djelovanje salicilata (Aspirin®, Andol®, Cardiopirin®) – Istodobno korištenje visokih doza salicilata u kombinaciji s vitaminom C može dovesti do smanjenja izlučivanja navedenih lijekova, tj. produženo je njihovo zadržavanje i djelovanje u organizmu. Istovremeno se eliminacija vitamina C povećava, tako da se smanjuje njegov učinak uslijed prijevremenog izlučivanja.
3. Interakcije vitamina C i propranolola – Istovremenom primjenom visokih doza vitamina C (2g i više) s propranololom moguć je pad koncentracije ovog antihipertenzivnog lijeka u krvi čime se smanjuje njegov učinak. Ova interakcija nije značajna, ali je važna za osobe čije liječenje zahtijeva vrlo precizne doze propranolola kako uslijed uzimanja velikih doza vitamina C (primjerice u slučaju prehlade) ne bi bila narušena učinkovitost terapije ovim lijekom.
4. Interakcije oralnih kontraceptiva i vitamina C – Ukoliko se uz kontraceptivnu terapiju estrogenima istovremeno koriste doze vitamina C veće od 1g, moguća je pojava povećane koncentracije estrogena u plazmi. Nuspojave koje je tada moguće zamijetiti su: vaginalne gljivične infekcije, migrene, glavobolje, smanjenje libida, kao i povećanje te preosjetljivost dojki.

Preparati vitamina C

Kako je preparate ovog vitamina danas moguće naći u mnogo različitih oblika, bitno je definirati njihove razlike i time olakšati izbor, te osigurati pravilnost njihove primjene. Među najzastupljenijim oblicima tako nalazimo:
1. Preparati vitamina C u prahu – Ovo je bazični oblik vitamina koji dolazi pakiran u manjim bočicama ili vrećicama. Primjenjuje se na način da se određena (propisana) količina praha otopi u čaši vode, soka ili primjerice šalici čaja i tako se dobiven vitaminski napitak konzumira u što kraćem roku kako se vitamin C ne bi raspao uslijed dugotrajnog stajanja.
2. Tablete produljenog oslobađanja – Ovakav oblik tablete omogućuje upotrebu većih doza vitamina C (primjerice 500 mg = 620% RDA) koji se postupno otpušta pružajući tako duže i potpunije djelovanje. Za osiguranje cjelodnevnih potreba za vitaminom C dovoljna je samo 1 tableta produljenog oslobađanja od 500 mg, koju je potrebno popiti ujutro, po mogućnosti uz obrok.
3. Tablete za žvakanje – U osoba koje imaju problema s otežanim gutanjem ovaj oblik je osobito prikladan jer omogućuje da se u ustima žvakanjem polagano otpušta vitamin C iz pripravka (bez gutanja same tablete).
4. Šumeće tablete – Služe za pripravu vitaminskih napitaka. Za razliku od praha, šumeća tableta je precizno dozirana i sama se otapa u vodi, gdje je netom nakon njenog potpunog otapanja pripravak spreman za konzumiranje. Najčešće se upotreba šumećih tableta vitamina C ograničava na jednu šumeću tabletu dnevno, također najbolje ujutro.
5. Kombinirani vitaminski preparati – Popularne „multivitamine“ možemo smatrati kombiniranim preparatima vitamina C, jer uz njega sadrže i neke druge vitamine, minerale i elemente u tragovima. Doze vitamina C u ovakvim preparatima su visoke i variraju od proizvoda do proizvoda, između ostalog i zbog toga što se njegov višak bez teškoća izlučuje iz organizma, pa je tako fokus doziranja ovdje ipak stavljen na „osjetljivije“ vitamine (ponajprije one topljive u mastima – A, D, E, K). Vrlo popularni u slučajevima oslabljenog imuniteta, stresa, kao i same prevencije bolesti, ovakvi suplementi će djelovati blagotvorno na organizam zahvaljujući sinergizmu samih sastavnica, pa se tako nameću kao vrlo dobar izvor nadomjesnih vitamina.

Željezo je esencijalni element važan za mnoge fiziološke funkcije organizma. Suvremenim načinom života mnogi ljudi ne unose željezo u dostatnim količinama, pa ovaj članak predstavlja svojevrsni podsjetnik na važnost njegova redovnog kontroliranja i, u slučaju potrebe nadoknađivanja.

Uloga u organizmu

Oko 60% željeza u tijelu sastavni je dio hemoglobina, molekule koja se nalazi u eritrocitima a odgovorna je za prijenos kisika u krvi. 30% željeza u organizmu nalazi se pohranjeno u obliku feritina i hemosiderina koji predstavljaju rezerve željeza sposobne za stvaranje novog hemoglobina kod povećanih potreba. Ostatak željeza, nedostupnog za sintezu hemoglobina, nalazi se u mioglobinu, citokromima i različitim enzimima.

Preporučen dnevni unos ovog vrlo značajnog elementa za zdravu odraslu ženu iznosi 15 mg, dok za muškarca iznosi oko 10 mg. Smatra se da oko četvrtine ženske populacije ima manjak željeza, a oko 10% ima anemiju uzrokovanu upravo nedostatkom željeza. Ovaj manjak može biti uzrokovan nedovoljnim unosom prehrambenih namirnica bogatih željezom, ometanom apsorpcijom željeza u gastrointestinalnom sustavu, gubitkom krvi ili povećanim potrebama organizma. Povećane potrebe za željezom nalazimo kod djece u razvoju, trudnica i žena u reproduktivnom razdoblju, koje znatnu količinu ovog elementa gube menstrualnim krvarenjem. Najočitiji simptomi nedostatka željeza su umor, nedostatak snage, smanjena tjelesna sposobnost te narušena otpornost cijelog organizma.

Apsorpcija i interakcije

Kako organizam sam nema mogućnost aktivnog izlučivanja željeza, mehanizam apsorpcije ovdje ima središnju ulogu u uspostavi ravnoteže željeza u organizmu. Ono se iz hrane životinjskog porijekla apsorbira relativno dobro (20%), dok je apsorpcija iz hrane biljnog porijekla značajno manja (10%). Osim porijekla željeza, na njegovu apsorpciju mogu utjecati i mnogi drugi faktori poput lijekova, ali i određene hrane. Među najznačajnijim interakcijama tako nalazimo:
Utjecaj hrane na apsorpciju željeza - Mlijeko, jaja, kava, crni čaj, kao i celulozna vlakna smanjuju njegovu apsorpciju, pa je kod nedostatka željeza potrebno izbjegavati konzumiranje ove hrane kako se ne bi ometala apsorpcija iz hrane bogate željezom (jetrica, tuna, oštrige, soja, bundeva, zob, grašak, kvasac, smokva itd.). Situacija je vrlo slična i pri korištenju preparata željeza. Primjerice, kalcij i magnezij smanjuju apsorpciju željeza, pa je hranu bogatu tim mineralima poželjno izbjegavati u istodobnoj primjeni sa željezom ili barem razdvojiti njihovo konzumiranje (pri čemu bi vremenski razmak njihova uzimanja trebao iznositi najmanje dva sata). Nasuprot tome, apsorpciju željeza povećava istovremena primjena vitamina C (askorbinske kiseline), limunske kiseline, životinjskih proteina, fruktoze kao i alkohola. Upravo se zbog ovog razloga tijekom liječenja nedostatka željeza preporučuje konzumiranje voća i povrća bogatog vitaminom C.
Željezo + tetraciklinski antibiotici (Hiramicin®, Doksiciklin®) - Istovremena primjena može značajno smanjiti terapijsku koncentaciju antibiotika pa se preporučuje željezo uzimati najmanje dva sata prije ili poslije uzimanja antibiotika.

Željezo + fluorokinoloni (Ciprinol®, Citeral®, Ciprobay®, Ciflox®, Ciprofloksacin Lek®, Cipromed®, Ciprol®, Nolicin®, Trizolin 400®, Abaktal®, Avelox®) - Istovremenom primjenom dolazi do keliranja fluorokinolona željezom pa su apsorpcije ovih preparata smanjene. Na taj način smanjuje se terapijska koncentacija fluorokinolona u urinu, a time i njihov antimikrobni učinak. Također se preporučuje razdvojiti uzimanje.
Željezo + antacidi (Gastal®, Rupurut®, Rennie®) - Antacidi smanjuju apsorpciju željeza pa je potrebno povećati njegov dnevni unos kako bi se ova pojava „zaobišla“.

Preparati

Na tržištu, u slobodnoj prodaji imamo nekoliko preparata različitih oblika željeza. Svi preparati osim željeza sadrže i vitamin C, neke vitamine B-kompleksa, kao i druge minerale. U ovom je slučaju od vitamina B-kompleksa najvažnije izdvojiti folnu kiselinu (B9) i cijanokobalamin (B12) koji imaju važnu ulogu u eritropoezi (proces stvaranja crvenih krvnih stanica - eritrocita). Oni na taj način pridonose normaliziranju stanja bolesnika, odnosno doprinose liječenju anemije.
Koncetrirani sokovi voća i povrća - Ovi preparati najpogodniji su za primjenu u djece i trudnica, a vrlo dobro su prihvaćeni i u odraslih, dobrim dijelom zbog svog ugodnog okusa i blagog učinka na želudac.

Kelirano željezo - Kod ovih preparata željezo je kelirano u obliku željezo-bisglicinata čime se povećava topljivost i bioraspoloživost/iskoristivost. Kelirano željezo može se uzimati u obliku sirupa ili kapsula, ovisno o mogućnostima i željama pacijenta.

Za kraj bitno je napomenuti da se preparate željeza preporučuje uzimati natašte kako bi se što manje ometala njegova apsorpcija. Za uspostavljanje normalne razine željeza obično je potrebno nekoliko mjeseci terapije, a primjenu bi trebalo nastaviti i nakon normaliziranja stanja organizma. Kako veći nedostatak željeza može predstavljati značajan zdravstveni problem i obično zahtijeva primjenu receptnih lijekova, potrebno se konzultirati s liječnikom i ljekarnikom o terapiji.

Partneri

08 api up09 fidi up11 jgl up10 milsing uprora01 belupo up02 pliva up03 vichy up04 laroche up05 eucerin up06 kemih up07 salvus up